Stella Maris

TRI RAZINE MOLITVE (treća razina)

"Molite, molite, molite!" 

 

Piše: s. Emmanuel Maillard

TREĆA RAZINA MOLITVE

Treću razinu molitve možemo htjeti, ali je ne možemo dosegnuti svojom voljom. Bog je dijeli po svojoj volji. Nakon što smo žarko tražili Božju volju i prihvatili je svim srcem, dolazi vrijeme kad smo zreli da primimo najveću milost od sviju: suobličenje s Kristom.  Kako je rekao sv. Pavao: „Ne živim više ja, već Krist živi u meni!“  To je kao neka zamjena. U stvari, ova osoba duša gori tako žarkom ljubavlju prema Kristu i svojoj braći da je Isus na tajanstven način posjećuje i daruje joj svoje vlastito Srce. Najopipljivija posljedica ove božanske intervencije, koja se naziva i transverberacija, je ta da sada osoba živi životom Krista, misli njegove misli, podnosi njegove patnje, raduje se njegovim radostima i gori njegovim božanskim željama.

Velika francuska mistikinja Filiola živjela je u tako uzvišenom jedinstvu s Kristom da je vidjela sva strašna skrivena nedjela počinjena protiv Krista u Euharistiji. Ona je zbog toga proživljavala užasnu nutarnju agoniju. Mogla je, međutim, u isto vrijeme predvidjeti i „Crkvu svjetla“ i njezine apostole Ognja koje joj je Isus  predstavio kao velike pobjednike (nakon jednog razdoblja pročišćenja Crkve, naročito u Francuskoj). Ove su vizije uzdizale Filiolu u blaženi zanos.

Dok gledamo takve osobe možemo donekle imati uvid u Isusove osjećaje!

Na primjer, kad se okupe ljudi i sve  je naizgled u redu,  dobra je atmosfera, takve osobe mogu zapasti u nutarnju agoniju. Zašto? Što im se događa? Mogu odmah osjetiti da se tu nalazi i čovjek koji je u smrtnom grijehu i koji je, unatoč njegovim ljubaznim osmjesima, na putu da bude izgubljen...

Suprotno tome, mogu postati i iznimno sretne bez nekog vidljivog razloga. Zahvaljujući Srcu Isusovu koje kuca u njima, svjesne su velike pobjede milosti koja je negdje zadobivena. Za Isusa, ovi su ljudi „drugo čovječanstvo“ . Oni su mu predali cijelo svoje biće kao prebivalište gdje On može ponovno živjeti svoje otajstvo.

Na ovoj trećoj razini molitve radi se o Kristovoj vlastitoj molitvi u ljudskoj duši. Ne treba ni napominjati da je ova molitva uvijek uslišana jer je savršeno usklađena s Božjom voljom. Ona postiže sve!

Opipljivi znak da je netko ušao u ovu razinu žarke molitve je da niti jedno trpljenje više nije uznemirujuće, već suprotno, da je postalo radost. Naravno, ova radost nema nikakve veze sa sklonošću prema patnji jer bi to bilo perverzno (mazohistički), već s činjenicom da ju je njezino prikazivanje Kristu pretvorilo u izvor otkupljenja. Takva osoba više ne gleda svoju patnju, već se duboko raduje, u zajedništvu s Otkupiteljevim Srcem, pri pomisli  da će preko te patnje neke duše prijeći iz smrti u život.

Jednog je dana ranih '80-ih Vickina majka ispržila krumpire za svoju veliku obitelj. Nakon toga je otišla ispred njihove plave kuće u Bijakovićima da izlije višak ulja. Noseći ogroman lonac kipućeg ulja, nije primijetila da se u dvorištu oko Vicke igraju djeca. Odjednom se u nju zaletjela petogodišnja djevojčica zbog čega je izgubila ravnotežu. Vicka, vidjevši da će se na leđa djevojčice izliti kipuće ulje, skočila je brzinom munje i gurnula dijete s puta. Našla se na njezinom mjestu, ispod lonca. Vrelo ulje se razlilo po Vicki i zadobila je teške opekotine po licu!

U to se vrijeme na hitnu pomoć čekalo čitavu vječnost. Nije bilo telefona, lokalne ambulante niti kola hitne pomoći, a niti novca kojim bi se platila njihova usluga. Nakon nekog vremena pronašli su nekoga tko bi autom odvezao Vicku u mostarsku bolnicu. Njezina je sestra Ana cijelo vrijeme ostala s njom i sjeća se da je tijekom putovanja Vicka, unatoč velikoj patnji, neprestano ponavljala: „Hvala ti Isuse, hvala ti Isuse!“ zato što je poštedio njezinu malenu nećakinju. Vicka tada nije navršila ni dvadeset godina, a bila je unakažena! S opekotinama trećeg stupnja ostala bi takva do kraja života, ali je ipak ponavljala: „Hvala ti!“ (Kasnije je Gospina molitva ozdravila Vickino lice ne ostavljajući ni traga opekotinama.)

Kako je to moguće? To je Vickina tajna. Neko vrijeme prije nesreće, Gospa je vidiocima govorila o velikim grešnicima i o krvavima suzama koje ona lije gledajući kako se te duše gube. Onda ih je pitala, kao što je pitala i malene pastire iz Fatime: „Tko se želi žrtvovati za spasenje grešnika?“ Vicka se odmah dragovoljno javila. Tada joj je Gospa pokazala kakve zapanjujuće plodove može donijeti patnja koja se prikaže Isusu. Gospa je rekla da je „vrlo malo ljudi shvatilo veliku vrijednost trpljenja koje se prikaže Isusu“.

Čim je Vicka razumjela da mnogo ljudi može biti spašeno ako prikazujemo svoje nevolje i patnje Bogu, počela je to svim srcem provoditi u djelo. Tako je za nju radost spašavanja počela nadilaziti boli koje su joj nanosili životni križevi.

Vicka se vratila iz Rima 1. rujna 2000. godine nakon velike operacije koja je ostavila ožiljak od  desetak centimetara na njezinom vratu, u području Adamove jabučice. Zapitala sam je: „Nadam se da operacija nije bila previše bolna?“

Vickine oči dale su mi naslutiti da je u njezinom srcu bio blagdan. Neobična je radost izlazila iz nje. „Znaš, sestro Emmanuel“, odgovorila mi je, „toliko volimo Isusa da uvijek tražimo priliku da mu damo dar. E, vidiš, zato kad imamo neku patnju koju mu možemo ponuditi, mi smo sretni! Sama činjenica da mu imamo priliku ponuditi nešto što nas košta, veliki je dar za nas.“

„U pravu si“, rekla sam, „ali kako je bilo u bolnici?“

„Pa prije operacije kirurg me upozorio i rekao: 'Vicka, bit ću iskren s Vama. Ova operacija nije jednostavna. Glasnice su osjetljiv organ i nisam siguran hoćete li moći poslije govoriti. Zato ću vas držati za ruku kad se probudite, a vi mi probajte reći koju riječ. Tada ćemo znati hoćete li moći govoriti ili ne.'“

„Kad sam se popela na operacijski stol, govorila sam Isusu: 'Isuse! Ti mi nećeš oduzeti glas! Ti znaš da moram prenositi poruke! Kako ću odgovarati na pitanja hodočasnika ako mi oduzmeš glas?' Onda sam legla pod operacijska svjetla i odjednom shvatila kako sam smiješna! Što ako mi je Isus htio oduzeti glas? Ako je tražio tu žrtvu od mene, da li bih je odbila? Naravno da ne! Ako je trebao moj glas, neka ga uzme! Jesam li tako navezana na svoj glas? Onda sam mu rekla: 'Slatki moj Isuse, ako hoćeš moj glas, uzmi ga, svim srcem ti ga dajem!' Vidiš, sestro Emmanuel, kako se lako damo uznemiriti u tako emotivnom trenutku kao što je operacija! Kad sam se probudila i otvorila oči, vidjela sam doktora pokraj mene. Pitao me je, 'Tutto bene?' (Je li sve u redu?) A ja sam mu odgovorila: 'Tutto bene!' Još sam imala svoj glas!“

Ljudi koji su dostigli treću razinu molitve su, kako sam već naglasila, najsretniji ljudi na svijetu. Oni „imaju Isusa“ u onoj mjeri u kojoj ga netko na zemlji može imati prije blaženog gledanja Boga. Ovdje tako dolazimo do vrhunca kršćanskog života gdje duša, očišćena od svakog vlastitog interesa, preobražena u živu hostiju, prinosi stalnu goruću molitvu Bogu! Oni obraćaju tisuće srdaca Kristu. Oni su „suotkupitelji“ .

Kad nam Marija u Međugorju kaže: „Molite, molite, molite“, ona nam ukazuje na to da je svaka duša pozvana da spozna dubine sjedinjenja s Bogom koje nude ove tri razine molitve. Naravno, Blažena Djevica Marija predstavlja najsavršenije postignuće ovog suobličenja s Kristom. U idućih par riječi Gospa je svetoj Brigiti Švedskoj povjerila svoju vlastitu ulogu Zaručnice koja ju je, dovedena do punine, učinila najčišćom suotkupiteljicom: „Adam i Eva su prodali svijet za plodove stabla. Moj Sin i ja smo ga otkupili jednim Srcem. Njegova patnja bila je moja patnja jer je njegovo Srce bilo moje Srce".

Kako to da tako malo kršćana doseže treću razinu molitve? Jedan od mogućih razloga je neznanje. Neka ovo poglavlje mnogima bude sredstvo otvaranja novih horizonata!

Danas mediji nude mlađim i starijim generacijama najefikasnije i najlakše načine da dušom potonu u smrt. To su najbrži putovi padanja u propast i ljudi im hrle u gomilama. Tisuće je suicida, milijuni ljudi pate od psihičkih bolesti. Ali tko modernog čovjeka uči da u svom Stvoritelju i Spasitelju može naći nevjerojatan izvor sreće? Tko ima hrabrosti da baci svijet na koljena?

Međugorska Marijo, hvala ti! Ti upravo to činiš!

 

24.4.2015.
Copyright © 2013. Stella Maris & Novena d.o.o. sva prava pridržana