Stella Maris

SVETIŠTE BL. MARIJE PROPETOG ISUSA PETKOVIĆ

Piše: Ružica Šilić

HODOČAŠĆE U BLATO NA KORČULI

Život blažene Marije, gledajući ljudskim očima, bio je misterij, pun neobičnih događaja. Blaženičino djelovanje i danas zahvaća mnoge vjernike koji po njezinu zagovoru primaju mnoga uslišanja, često vezana uz rođenje djece u situacijama kad to izgleda nemoguće

Tu je kao dijete trčkarala hrvatska blaženica

Dođete li na otok Korčulu trajektom iz Orebića, ili u Velu Luku, sigurno ćete zapaziti, bez obzira iz kojeg smjera došli, na svakom kraju otoka veliku smeđu ploču koja vas upućuje da u mjestu Blatu postoji SVETIŠTE BLAŽENE MARIJE PROPETOG ISUSA.

Krenete li, dakle, glavnom otočnom cestom u Blato, prvo će vas oduševiti čarobno zelenilo - njegovani vinogradi, nasadi maslina, borovi i u daljini more. A onda pri ulasku u mjesto Blato koje se smjestilo na nekoliko brežuljaka uokolo središnje, manje doline - odjednom vas iznenadi predivan dugački drvored lipa! Uređeno šetalište! Klupe za odmor! Penjete se do popločenog trga u starom djelu mjesta gdje se ponosno diči suncem obasjana župna crkva Svih Svetih, sagrađena u 14. stoljeću i kasnije nekoliko puta dograđivana. Zastajete na trgu i ne možete, a da ne uočite eleganciju okolnih kamenih zdanja, čistoću prostora, brežuljke sa crkvicama-stražicama koje pogled usmjeravaju prema pučini. Mir trga s vremena na vrijeme prekinut će povik blatskih dječaka u igri balunom, ili ćete primijetiti obazrivo kretanje tek pristiglih hodočasnika, nekako svjesnih ovih svetih prostora. Ta tu je odmalena kao dijete trčkarala i stasala Marija, hrvatska blaženica. Pa gdje se skrilo Svetište Marije od Propetog Petković? Tražeći ga, novopridošlica shvaća da su ulice u Blatu, kao i one u Veloj Luci, jedine u Hrvatskoj imenovane rednim brojevima.

Došli smo izvršiti svoj zavjet

Jedan talijanski bračni par je 2006. godine došao na odmor na Korčulu. Mlada žena, ugledavši na izlazu iz trajektne luke ploču sa stiliziranim likom blaženice s naočalama, osjeti veliku čežnju da svakako mora do tog njoj nepoznatog svetišta u Blatu. Muž joj je udovoljio. Dovezu su se do Blata i brzo pronađu trg, pa onda i stube koje vode do uske uličice lijevo od župne crkve, gurnu velika, visoka vrata i nađu se u malenom, prelijepom i moderno uređenom prostoru svetišta na povijesnim izvorima Družbe sestara Kćeri Milosrđa koju je utemeljila Marija od Propetog Petković, započevši baš na tom mjestu rad sa svojim sirotanima u nekadašnjoj konobi. U kapelici je sarkofag sa zemnim ostacima blaženice, lijevo od oltara moćnik s njezinom nikad zgrušanom krvi, na zidu u mramoru isklesani najvažniji prizori iz njezina života. Sve je jednostavno, minimalistički, a opet veličanstveno. Potiče na poniznost i sabranost u molitvi. Uzeli su sličicu blaženice, pročitali što piše na poleđini i upoznali se s kratkim biografskim podacima. Počeli su se moliti, a potom su se zavjetovali da će joj, ako im izmoli dijete od Svevišnjeg, donijeti to dijete u svetište prije nego li mu u obitelji proslave prvi rođendan.

„Bio je 27. travanj 2008. godine negdje oko 11 sati kad sam naišla na tu obitelj“, ispričala nam je č. s. Katarina Markulin dok je boravila „Kući matici“ družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje u Blatu. U to vrijeme brinula se za uređenje svetišta i često razgovarala s hodočasnicima.

„Pozdravljam s Hvaljen Isus, a oni uzvraćaju Bon giorno i tako sam otkrila da su Talijani.“

„Kako to da ste sada kad nije vrijeme praznika ovdje s malim djetetom?“

„Mi nismo na praznicima, nego smo došli izvršiti svoj zavjet. Blaženici smo donijeli našeg malog Edoarda!“

„Nisam pitala što su molili kroz to vrijeme niti kakav su problem imali“, pripovijedala je sestra, no primijetila je da je gospođa veselo govorila:

„Ja sam zatrudnjela i rodila zdravog, malog Edoarda i sada možemo mirno i svečano proslaviti Edoardov prvi rođendan koji je 7. svibnja.“

 U knjigu dojmova zapisali su: „Donijeli smo ti naše blago. Molili smo se i donijeli smo ti sina zdravog i jakog.“  Obećali su da će prilikom idućeg posjeta donijeti i svoju medicinsku dokumentaciju koja govori o problemima koje su imali.

Ako nije Božja volja...

Na blaženičinom sarkofagu u svetištu ima puno fotografija, ponajviše male djece. Kako to? – pitali smo časnu sestru Katarinu. „Svako svetište ima nešto karakteristično“, objasnila nam je. „U tom sam samostanu boravila dugo vremena i upoznata sam da su na samom početku nakon otvaranja svetišta u lipnju 2003. godine, prvi hodočasnici bili roditelji s bolesnom djecom koji su boravili na rehabilitaciji u velolučkom lječilištu Kalos. I kad su došli u svetište, molili su za ozdravljenje svoje djece i počeli ostavljati njihove fotografije kao znak da traže blaženičinu zaštitu i zagovor, ali i kao znak vlastite molitve. Sada ima puno slika i bolesne i zdrave djece.

Često ima i ganutljivih trenutaka. Dirnulo me prekrasno svjedočanstvo jednog oca vjernika iz Splita. Doveo je bolesno dijete, bistra pogleda i jasnog govora, ali s poteškoćama u hodanju. Na sarkofagu je ostavio svoj srebrni lančić, uspomenu na vlastite zaruke, i na Majčinom grobu molio: 'Ako nije Božja volja da moj mali ozdravi, ja te molim, ti ga zagovaraj da u životu bude čovjek hrabar, da vjernički prihvatiti svoju situaciju, da ne bude ljut na Boga, da ga ne proklinje, da ne bude očajan. Molim te za snagu moga djeteta.'“

I blatski studenti, nakon dugog noćnog putovanja autobusom na relaciji Zagreb-Blato, znaju još istoga dana nakon kratkog odmora, i po najjačem suncu, navratiti u svetište da bi se zahvalili Mariji na pomoći u polaganju ispita. Stoga i nije neobično što ovo svetište stječe pučku popularnost da je Marija od Propetog Isusa djelotvorna zagovornica u Gospodina za potrebe vezane za djecu, bila ona mala ili velika. Taj je poticaj krenuo od samih majki koje su znale zamoliti ovdje prisutne časne Družbe sestara Kćeri Milosrđa da se zajedno s njima mole za rješenje problema neke svoje konkretne situacije.

I u duši djeteta je Presveto Trojstvo

Iz blaženičine autobiografije saznajemo da je već od najnježnije dobi „osjećala privlačnost prema duhu siromaštva i skromnosti.“ Dragi Bog joj je dao upoznati još kao petogodišnjoj djevojčici bol i jako je osjećati zato da joj za kasniju njenu misiju pokaže, da ona svoje duhovne kćeri može poučavati, kako i malo dijete sve osjeća i kako se neopreznošću može polet i duševnu radost u djetetu ubiti, te kako dijete trpi i trag trpljenja ostaje u nježnoj duši više nego u jakoj. Ona uvijek govori da je duša djeteta kao i duša odrasloga, jer u duši je djeteta Presveto Trojstvo koje dušu rasvjetljuje i dade joj sve bolje shvatiti i osjećati nego što mogu starije nečiste duše. Duša djeteta meka je kao vosak, pak sve više osjeća i trpi.“

U vrijeme Marijine mladosti, Blato je naglo osiromašilo. Mnoge su blatske obitelji - mjesto je u to vrijeme brojilo više od 10.000 stanovnika - izgubile muške članove u Prvom svjetskom ratu. Otok je poharala i „španjolica“, teški oblik smrtonosne gripe, a zadnji udarac donijela je filoksera koja je uništila 97% tadašnjih korčulanskih vinograda, pa se tada bilježi i veliko iseljavanje  Korčulana u prekomorske zemlje. Danas Blato ima oko 4.000 stanovnika! Zato je u Marijino vrijeme na otoku bilo mnogo gladnih i sirotih. Budući da su njezini roditelji bili najbogatiji u tom kraju i u dobrim vremenima imali oko 750 najamnika, lakše su podnosili teška vremena. Svakodnevno su im dolazili ljudi na vrata i molili jesti. Tako su jednoga dana na vrata pokucale i dvije sirote djevojčice. Marijina majka otpravila ih je riječima: „Za danas smo sve razdijelili što smo imali!“ Sve je to gledala Marija i dok je promatrala kako bosonoge sirotice odlaze gladne, srce joj je pucalo. Iz poštovanja, nije se suprotstavljala majci. Samo je podigla ruke prema nebu i zavapila Gospodinu da joj podari vlastitu kuću u kojoj će hraniti gladne. To se i obistinilo i upravo su te dvije djevojčice bile i prve stanovnice sirotišta u Korčuli koje je osnovala Marija i to na mjestu gdje je danas svetište!

 

Misli blažene Marije Propetog Isusa Petković

Ljubav je jedino sredstvo kojim se Bog služi.

Ne tražimo Isusa da nas oslobodi patnje, već oholosti i grijeha.

Prava ljubav se dokazuje u žrtvi i križu.

Ne razbijajte glavu kako izvršiti volju Božju. Stavite se kao dijete u naručaj Oca.

Tko sebe zataji i ljubi Isusa, ne može biti žalostan.

 

 

 

Pročitajte više na http://www.marijapropetog.hr/marija2/marija-svetiste

 

 

 

 

 

29.7.2013.
Copyright © 2013. Stella Maris & Novena d.o.o. sva prava pridržana