Zadnji je put Torinsko platno bilo izloženo od 10. travnja do 23. 2010. godine  i vjernici su ga tada mogli častiti prvi put nakon Velikog jubileja 2000. godine. Radilo se o izuzetnoj prilici jer se Platno inače pokazuje vjernicima svakih dvadeset i pet godina. Platno je tada u Torinu vidjelo oko dva milijuna hodočasnika, a među njima bilo je, naravno, i Hrvata. Zanimljivo je da su se hodočasnici za razgledanje mogli prijaviti preko interneta.

 

Sveto je Platno 2. svibnja 2010. godine posjetio i papa Benedikt XVI. i slavio misu u njegovoj blizini, za svojega pastoralnog pohoda Torinu. Isusov pokrov je nazvao IKONOM VELIKE SUBOTE koja govori o boli, ali i nadi novog života. 

 

 

Dokumentacija o putovanju Torinskog platna iz Jeruzalema prema Torinu vjerodostojna je i potpuno sigurna tek od sredine 14. stoljeća nadalje. Međutim, višestruki usporedni rezultati povijesnih, znanstvenih, ikonografskih i arheoloških istraživanja omogućili su da se s priličnim stupnjem vjerojatnosti rekonstruiraju neka mjesta kroz koja je Sveto platno prošlo.

 

544. U Edesi, današnjem mjestu Urfa u Turskoj, čuvala se izuzetna slika Isusova lica koja „nije naslikana ljudskom rukom“. Smatraju je prvom ikonom kršćanstva. Mnogi stručnjaci po opisu te slike u obliku četverokuta navode da se zapravo radi o Svetom platnu koje je u to vrijeme bilo presavijeno tako da je pokazivalo samo lice.

 

944. Slika iz Edese prenesena je u Carigrad, gdje se prvi put spominje Gospodinovo platno kojim je bio povijen.

 

1024. Križar Robert de Clari piše kako je tijekom razaranja Carigrada Platno s utisnutom Gospodinovom slikom nestalo iz grada.

 

1353. Platno dolazi u posjed istaknutog plemića Geoffreya de Charnyja, koji ga pohranjuje u crkvi koju je osobno dao sagraditi u mjestu Lirey u Francuskoj.

 

1453. Margaret de Charny ustupa Platno vojvodi Ljudevitu I. Savojskom, koji ga čuva u Svetoj kapelici u Chambéryju. (Platno će ostati u posjedu ove obitelji sve do 1983.)

 

1506. Papa Julijan II. odobrava javno i liturgijsko štovanje Svetog platna pod svetom misom.

 

1532. (4. prosinca) izbija požar u kapelici u Chambéryju. Velika toplina otapa brid srebrne škrinje-relikvijara u kojoj je pohranjeno presavijeno Sveto platno i kapljica otopljenog srebra pada na tkaninu i progorijeva je kroz sve slojeve.

 

1534. (15. travnja - 2. svibnja) bosonoge klarise iz Chambéryja restauriraju izgorene dijelove tako da ušivaju trokutaste umetke u platno.

 

1578. Vojvoda Emanuel Filiberto od Savoje prenosi platno u Torino da skrati put sv. Karlu Boromejskom koji mu se želio pokloniti i tako ispuniti zavjet zahvale za spas od kuge u Milanskoj nadbiskupiji.

 

1694. (1. lipnja) Sveto platno pohranjuje se u veličanstvenoj kapeli koju je za nj projektirao opat arhitekt Guarino Guarini.

 

1898. (25. - 28. svibnja) Odvjetnik Secondo Pia po prvi put fotografira Sveto platno.

 

1973. (23. studenog) Platno se prvi put izlaže oku televizijske kamere.

 

1978. (26. kolovoza – 8. listopada) Sveto platno izlaže se javnosti u spomen na 400. obljetnicu prijenosa Platna iz Chambéryja u Torino.

 

1983. (18. ožujka) Kad je preminuo Umberto II. Savojski, prema njegovoj oporuci Sveto platno dolazi u posjed Svete stolice.

 

1988. Uzeti su uzorci Svetog platna za testiranje radioaktivnim ugljikom za utvrđivanje starosti tkanine.

 

1993. (24. veljače) Sveto se platno privremeno premješta iza oltara torinske katedrale tako da se mogu provesti restauracijski radovi na Guarinijevoj kapeli.

 

1997. (11. i 12. travnja) Nekoliko dana prije nego što su restauracijski radovi trebali biti završeni, u Guarinijevoj je kapeli oko ponoći izbio strašan požar. Bio je herojski podvig vatrogasaca razbiti inače neprobojno staklo oko relikvijara (lokot je bilo nemoguće otključati).

 

1997. (14. travnja) Povjerentsvo za konzervaciju platna potvrđuje da Sveto platno nije oštećeno.

 

1998. (18. travnja – 14. lipnja) Javnim izlaganjem Torinskog platna obilježava se stota obljetnica prve fotografije Platna koju je slikao Secondo Pia.

 

2000. (12. kolovoza - 22. listopada) papa Ivan Pavao II. odlučuje da Torinsko platno bude izloženo za javnost u okviru proslave velikog kršćanskog jubileja.

 

2002. (lipanj - 23. srpnja) Provode se restauracijski radovi prilikom kojih su uklonjeni dijelovi koji su bili oštećeni u požaru godine 1532. te odšivene „zakrpe“ kojim su ta oštećenja pokušale popraviti klarise. Također je uklonjeno tzv. nizozemsko platno iz XVI. stoljeća, tj. podstava na koju je ono bilo našiveno te postavljena nova podloga. Upravo su te „zakrpe“ i podloga nekima bile povod za tvrdnje da je riječ o platnu iz kasnoga srednjeg vijeka

Na izložbi su postavljene i nove fotografije platna najviše rezolucije.