FRA ZVJEZDAN LINIĆ

IN MEMORIAM

fra ZVJEZDAN LINIĆ

AMBROZIJE NAŠIH DANA

U subotu, na spomen-dan veličanstvenog karizmatičkog propovjednika iz ranocrkvenih vremena, svetoga Ambrozija, na čijim se propovijedima obratio i jedan od najvećih katoličkih teologa svih vremena, sveti Augustin, u četiri sata ujutro, iza višemjesečnog odupiranja bolesti naših vremena s tjelesnom prisutnošću na ovoj zemlji oprostio se fra Zvjezdan Linić, okrijepljen svetim sakramentima u 73. godini života, 56. redovništva i 47. svećeništva. Fra Zvjezdan Linić rođen je 1. ožujka 1941. u Svilnom, u blizini Svetišta Majke Božje Trsatske u kojem je u 17. godini života obukao franjevački habit. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1967. na blagdan sv. Petra i Pavla u crkvi sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu. Zaredio ga je kardinal Franjo Kuharić. U ožujku ove godine dijagnosticiran mu je tumor na mozgu, koji nije bilo moguće operirati.

U Samoboru, u franjevačkoj kući prozvanoj Tabor - koja je za vrijeme domovinskih nevolja poslužila bosanskim franjevcima kao sjemenište i bogoslovija, a nakon njihova odseljenja upravo on, fra Zvjezdan, osmislio joj postojanje - proživio je šesnaest godina djelujući kao karizmatički propovjednik, obraćajući na tisuće izgubljenih kršćana, od kojih su neki, kako reče poznati znanstvenik i matematičar Davor Pavuna, bili agnostici bez vjere u srcu sve dok nisu doživjeli susret sa živim Bogom zahvaljujući fra Zvjezdanovu posredovanju. Fra Zvjezdanova propovjednička riječ, gledano ljudski i fizički, nije bila snažna i gromovita, nije nikoga satirala svojom silinom, nego je bila tiha i prožeta puninom ljubavi i kao što lahor usrećuje umorna čovjeka, tako je i njegova riječ grlila duše poput anđeoskih oblaka.

O temeljnim polazištima svoga djelovanja fra Zvjezdan je istakao: "Karizmatički sam nastrojen, no kao da se danas takav pokret nekako nastoji zataškati. Tome bi trebalo više otvoriti vrata, da ljudi svoju vjeru počnu živjeti. A gdje ima žive vjere, ne treba se bojati za rezultat. Primjer je Međugorje." U svojoj jednostavnosti fra Zvjezdan je tvrdio kako su svećenici obični ljudi, potrošni materijal, ali sa zadatkom da budu vidljiv znak Krista – Velikog svećenika naglasivši: "Potvrdilo se koliko je Krist divan u svim svojim djelima, pa i preko ruku i službe svećenika jer je svaki svećenik, pa tako i ja, običan, malen i grešan čovjek kojeg se veliki Bog usuđuje izabrati da dotakne i promijeni srca ljudi."

U kuću Tabor dolazili su svi, i zdravi, i bolesni, i umorni od života, i razočarani, i radosni, no svi željni novog poleta. Fra Zvjezdan je imao poseban odnosno prema bolesnima u duši i tijelu zato što "smo svi mi bolesni i potrebni na različite načine, opterećeni problemima" i bilo mu je jako žao što "vjernici pune psihijatrije, a mogli bi u duhovnom razgovoru i primanju sakramenata od svećenika dobiti daleko bolji lijek za rješenje nekih kriznih stanja, umjesto da samo piju sedative. Puno je toga duhovne naravi jer mnogi ljudi grešno žive, a Evanđelje je prepuno Isusove žive riječi koja liječi." Jedna od najvećih želja bila mu je da se Hrvatska obrati, "da svi ljudi zavole Boga pa da zavlada kraljevstvo Božje na našim prostorima".

Stjepan Tomić